Subota, 10.04.2021.

DOKLE IDE NOVINARSKA SLOBODA? Pogled na slučaj hapšenja novinarke iz ugla jednog pravnika-advokata

Ponedjeljak, 08.03.2021. | Na mreži | Autor

“Danas je u javnosti mnogo pažnje izazvao slučaj privođenja i hapšenja jedne novinarke, govori se o navodno neprimjerenom ponašanju pripadnika MUP-a KS prema njoj, navodnom kršenju slobode i prava novinara da obavljaju svoj posao i još mnogo toga je rečeno i napisano, jer ipak su novinari “sedma sila””, napisao je na svom Facebook profilu Senad Bilić ugledni sarajevski advokat.

“Ispaljeni su čitavi plotuni teških riječi i osuda na račun ponašanja dvojice policajaca. Po prirodi posla gotovo sam u stalnom “sukobu” sa policijom, odnosno sa rezultatima njihovog rada, krivičnim i prekršajnim prijavama koje podnose protiv građana, tako da sam vjerovatno posljedna osoba koja bi trebala da “brani” policajce i njihove postupke, ali ipak…

Uz dužno poštovanje novinarske profesije i posla, njihove neovisnosti i slobode u vršenju tog društveno odgovornog posla, postavlja se logično pitanje, dokle ide ta novinarska sloboda?

Da li je ta novinarska sloboda ograničena bilo čime? Da li i oni koji se nađu na “putu” te novinarske slobode imaju pravo na svoju slobodu, privatnost i sve druge stvari za koj se novinari tako žestoko bore kada su oni u pitanju?

U konkretnom slučaju koliko sam ja mogao vidjeti na spornom snimku novinarka nije imala na sebi bilo kakvu oznaku, akreditaciju ili bilo kakav dokument da bi se na bilo koji način legitimirala kao novinarka koja se nalazi na zadatku. Kako je policija mogla znati da se uopće radi o novinarki? Koji je bio njen novinarski zadatak i koja redakcija ju je poslala na zadatak? Ona snima policiju i njihov službeni automobil, za vrijeme obavljanja njihovog redovnog posla, čini mi se evidentiranja nepropisno parkiranih vozila. Policajac je upozorava da prekine sa snimanjem što ona odbija, ispoljava vidnu drskost i omalovažava pripadnike policije, pozivajući se na svoje pravo da snima na javnoj površini, što pločnik svakako jeste. Ali Zakon kaže da ne smijete snimati nikoga U NJEGOVOM PROSTORU BEZ NJEGOVE DOZVOLE. U ovom slučaju na javnoj površini- pločniku se nalazi i policijski službeni automobil, dakle prostor u kom policajci rade i koji nije ni javna površina niti nešto što smijete snimati bez dozvole vlasnika ili korisnika, u konkretnom slučaju policajaca koji koriste to vozilo i koji vam izričito zabranjuju da snimite i njih i vozilo.

Možda je u toku akcija hapšenja i privođenja opasnog ubice a Vi se pozivate na novinarske slobode i fotografišete lica i vozilo koje u tome učestvuje?

Novinari imaju pravo da fotografišu i policajca i njihov rad ali i to pravo mora biti ograničeno i pravima policajaca i prije svega zbog specifičnosti njihovog posla i zaštitom njihove privatnosti i lične sigurnosti.

Neću komentarisati postupanje prema novinarki nakon hapšenja jer nisam upoznat sa tim ali mislim da smo zbog ovih groznih stvari koje nam se dešavaju zadnjih godinu dana svi na ivici živaca i treba da imamo svi malo više razumijevanja jedni prema drugima a pogotovo prema licima koja su stalno “na prvoj crti ” doktorima i ostalom medicinskom osoblju, policiji, i ostalim dežurnim službama.

Mi često demokratiju, slobodu i ljudska prava pretvaramo u farsu, jer zamislite da se bilo ko ponašao na onakav način prema policajcu u Americi,Italiji ,Španiji….

Polako, SABURA.”