Ponedjeljak, 01.03.2021.

Ujedinjena ljevica ima odgovor na Silajdžića: Raif Dizdarević kandidat za Predsjedništvo 2022.?

Nedjelja, 14.02.2021. | BiH | Najnovije | Vijesti | Autor

U posljednjim medijskim istupima Haris Silajdžić, bivši član Predsjedništva i lider Stranke za BiH, nagovijestio je da će se 2022. još jednom kandidovati za Predsjedništvo.

Ima on taj običaj, nakon političkog poraza, povuče se i nakon godina „egzila“ ponovo se pojavi na sceni kako bi najavio svoju kandidaturu i spašavao Bosnu i Bošnjake. Ovaj put, pauza je trajala duže od  10 godina, nakon što je na izborima 2010. u utrci za Predsjedništvo suvereno poražen i završio tek kao treći iza Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića, a njegova stranka krenula putem potpune marginalizacije. Tako bi, 75. godišnji Silajdžić, u trenutku kandidature 2022. trebao imati 77 godina.

Možda je Silajdžić ovu odluku donio nakon što je Joe Biden sa 78 godina izabran za predsjednika SAD. No nije isključeno da ga je motivisala i izjava Bakira Izetbegovića da politika „nije za mlade“. S obzirom da je Izetbegović već odavno najavio svoju kandidaturu za izbore 2022., kada će imati 66 godina, nije isključeno da se Silajdžić nada da će ga, slijedeći logiku lidera SDA, nadjačati svojim godinama.

Sa ovako postavljenim pravilima igre, stranke ljevice dobijaju odličnu priliku da prevaziđu i jednog i drugog kandidata i za člana Predsjedništva kandidiraju Raifa Dizdarevića koji će, dao mu Bog zdravlja, 2022. imati 96 godina. Dizdarević je predsjednik Predsjedništva BiH bio od 1978. do 1982., a u periodu 1987. – 1989. bio je najprije član, pa predsjednik Predsjedništva SFRJ. Za razliku od Silajdžića i Izetbegovića, period njegove vladavine vezan je sa neko sretnije doba u BiH, a i slijedeći Izetbegovićevu logiku po pitanju iskustva (da ne spominjemo principijelnost i nekompromitovanost) daleko nadmašuje obojicu.

Šalu na stranu, Dizdareviću želimo još zdravlja i još puno godina. No, ono što nije smiješno je da Bosnom i Hercegovinom već tri decenije upravlja nekoliko političkih lica koji od vlasti ne žele odustati ni nakon što im građani na izborima jasno poruče da je njihovo vrijeme prošlo.

Ne obeshrabuje ih ni najmanje ni činjenica da je pod njihovim vodstvom BiH na evropskom začelju po pitanju standarda i kvalitete života, ali pri vrhu po pitanju korupcije. Možda je, za razliku od Izetbegovićevog promišljanja, jedno od rješenja za ovaj problem upravo u tome da uzde u ruke počnu preuzimati pripadnici nekih novih generacija, a dosadašnji vlastodršci se povuku u nezasluženu penziju.