Nedjelja, 19.09.2021.

Aleksandar Vučić ekskluzivno za Raport: Poštujem Dodika, ali ja radim u interesu Srbije. Komšić i Džaferović mogli su me zvati zbog hapšenja Vranja, ali nisu

Srijeda, 15.09.2021. | BiH | Najnovije | Region | Vijesti | Autor

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić posljednjih dana izuzetno je aktivan, prvenstveno kada su u pitanju regionalna pitanja i problemi. Niz sastanaka koje je imao prethodnih dana, prvo s novim visokim predstavnikom u BiH Christianom Schmidtom, potom njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, ali i skandalima koji su uzburkali duhove, poput hapšenja bh. državljanina Edina Vranja, učinili su Vučića medijski „najtraženijim“ sagovornikom u regionu.

U ekskluzivnom telefonskom intervjuu sa urednikom Kenanom Kešmerom Aleksandar Vučić je za Raport.ba otvoreno govorio o svim ovim gorućim temama, ali i ostalim, poput „mini šengena“.

Sastali ste se sa kancelarkom Merkel. Na stolu su bile brojne teme, od ekonomskih do političkih. Sama kancelarka je spomenula da ste razgovarali o BiH, ali ostalo je nedorečeno šta je konkretno bila tema?

Veoma kratko smo razgovarali o Bosni i Hercegovini u okviru regionalne priče. Niti sam ja imao šta posebno, niti imam pravo da posebno govorim o BiH, osim uobičajenog stava o situaciju regionu, niti smo ulazili u detalje. Riječi je bilo o našem zajedničkom odnosu prema Christianu Schmidtu i o tome kako vidimo situaciju na Zapadnom Balkanu uključujući i BiH. Ali ako me pitate da li je bilo sad nekih detalja ili zavjereničkih teorija, svakako da ne.

Kažete da ste razgovarali o Schmidtu. Prije sastanka s Merkel imali ste s njim sastanak. Milorad Dodik je kazao da mu nije baš drago zbog toga, ali je na Vašoj zvaničnoj stranici objavljeno da ste se sastali sa visokim predstavnikom u BiH  i time ste mu dali legitimitet koji Dodik ne priznaje. Kako to komentirate?

Ja veoma poštujem stav Milorada Dodika i poštujem Milorada Dodika i poštujem sve druge, ali kao predstavnik Srbije vodim politiku za koju mislim da je interesu Republike Srbije i takvu politiku ću nastaviti da vodim. Christiana Schmidta poznajem jako dugo, lično ga veoma cijenim. Što ne znači da uvijek sa njim moram da budem saglasan. Nisam srećan ni zbog postajanja, a kamoli primjene Bonskih ovlasti. Smatram ga veoma inteligentnim. Postoje neki ljudski odnosi u politici koje ne možete da zanemarite, mi pripadamo sestrinskim političkim partijama i kada tog čovjeka poznajem iz nekog ranijeg perioda onda ja ne mogu da se pravim blesav i da kažem ne znam ko je i odakle je i da se ponašam kao da ga nikad nisam vidio. Prosto pitanje je i tog ljudskog odnosa i jednog pristupa. Naravno da Dodik ima pravo na svoje stavove i ja ću to poštovati. Tu nema sukoba i svađa između nas. Kao što on ima pravo na svoj stav, tako i ja na svoj.

Očekujete li da će Schmidt uraditi neki konkretniji posao od svojih prethodnika i da će pomoći da se stanje u BiH sredi?

Ja mislim da je najvažnije da ljudi u BiH i regionu razgovaraju. Inače mislim da to niko ne želi, jer se svaka riječ se traži da se zamjeri meni s bošnjačke strane ili kod nas Srba se traži riječ da se zamjeri bošnjačkim političarima. Mislim da vrijeme da se razumijemo i da razgovaramo i da sami rješavamo svoje probleme. Ne vjerujem da iko sa strane može na bolji način da riješi naše probleme od nas samih. Ali ako i jedni drugi budemo zabijali kao noj glavu u pijesak i govorili samo hoćemo da vi drugi uradite to što mi hoćemo i samo tada je moguć dijalog, a ne želeći da uđemo ili se stavimo u poziciju onog drugog onda od toga nema ništa.

Prije dva dana uhapšen je Edin Vranj. Ne zna se po kakvoj potjernici je uhapšen. Možete li nam reći nešto konkretnije?

Nisam ni sudija za prethodni postupak ni tužilac. Koliko sam upoznat iz medija. Za mene je tu važno nekoliko principijelnih pitanja. Naravno, niti jedan ratni zločin ne smije da bude nerasvijetljen, a svaki ratni zločinac mora da odgovara. Bez obzira bio Bošnjak ili Srbin ili Hrvat ili bilo koje nacionalnosti. Međutim, ono što je važno: kad god bude uhapšen neki Srbin u BiH, to je pravično i dobro, ugodno djelo, a u Srbiji je to užasan problem i obrnuto. Kada je uhapšen Bošnjak u Srbiji je to divno djelo, a u Sarajevu užasno. Mislim da moramo razgovarati i da naša tužilaštva, dijelovi pravnog sistema i ministri razgovaraju kako da riješimo probleme za ubuduće. Da ne bude nikakvih arbitrarnih pristupa niti ni kod jednih ni kod drugih. To bi bilo fer i naše odnose bi dovelo na bolji nivo, ali istovremeno da svi oni koji su počinili zločin budu sankcionirani.

Ipak, slučaj Vranj je doveo do diplomatskog rata Beograda i Sarajeva. BiH je povukla ambasadoricu iz Beograda, ambasador Srbije odbio je doći u Predsjedništvo BiH…

Samo da vam kažem, Kenane. To su političke stvari, ja ću da primim, ja neću da primim, ja sam bio na kafi, ti si bio na ručku. Hajmo suštinski riješiti naš odnos. Bilo bi dobro da vidimo šta mislimo gdje su to počinjeni zločini nad Bošnjacima i koji to ljudi trebaju biti procesuirani, da vidimo gdje su počinjeni nad Srbima i kako i na koji način da odgovaraju ta lica ili ne. Kako da sarađuju naša tužilaštva, da vidimo mogu li tužilaštva u BiH donositi odluke, mogu li tužilaštva Srbije donositi neke odluke, da vidimo imamo li povjerenje, to su pitanja za budućnost. A to ja sam bio na kafi, on na ručku, ja sam otišao na papriku, a ovaj je jeo paradajz,  to me ne zanima. Ja gledam možemo li suštinski riješiti probleme.

Kažete razgovarati, bit će malo teže jer su Šefik Džaferović i Željko Komšić zbog svega otkazali put u Beograd na Samit Nesvrstanih.

To je opet dnevna politika. Ja se nadam da će da razmisle. Jer taj je događaj važan i za BiH. Tu će biti predstavnici desetina i desetina zemalja sa kojima ne možete tek tako da stupite u kontakt zbog udaljenosti, geografske udaljenosti. Prilika da ostvarite važne kontakte. Bit će predstavnika mnogih islamskih zemlja, zašto ne bi razgovarali? Zašto to ne iskoristiti? Ne razumijem kakvo je to bolje rješenje. Da me pozovu da razgovaram o nečemu ozbiljno ja bih došao.

Jesu li Vas zvali?

Uvijek bih došao. Ma nemam problem s tim. Spreman sam da razgovaram o najtežim temama. Nije problem ni da budem kritikovan i da budem napadan besmislicama kao da sam snajperisao oko Sarajeva i da sam nosio pivo Šešelju zahvaljujući fotomontažo, sve je to uredu, ali svejedno morate da razgovarate. Nemam problem s tim, ali je važno da razgovaramo. Moj poziv ostaje upućen. Mi s ljudima iz Evrope imamo priliku da razgovaramo. Ali s nekim ljudi s afričkog i azijskog kontinenta nemate često priliku. To je dobra prilika da razgovarate s njima i da obiđemo radove na autoputu Beograd-Bijeljina, pa zatim u Tuzla i Sarajevo, Doboj – Banja Luka. A to Srbi su genocidaši, mi smo pravednici, ili ‘joj nas je 8 miliona a njih dva miliona’, to je smiješno.

Ali Vam zamjeraju da je Srbija otvorena za ratne zločince, jer ne želite isporučiti Duška Kornjaču. I ima ih još…

Molim vas, Kenane, da budete fer. Pričate o nečemu za šta ne postoji pravni osnov i oni znaju da ne postoji pravni osnov da Srbija izruči Kornjaču. Zato što je naš državljanin. Državljanin Srbije. Od 2007. godine i to ste znali prije 15 godina. Svi su to znali. Što to tad nisu pitali? Ne postoji niti jedan akt po kojem bi  Srbija mogla isporučiti Kornjaču. To znači da samo neko traži da ga Srbija izruči, a to samo znači da neko traži razlog da bi unosio zlu krv u naše odnose. A da vas mi pitamo da izručite nekog Bošnjaka, a i dalje samo tražimo, a vi kažete ‘po istom zakonu ne možemo da ga isporučimo Srbiji’. Šta trebamo da organizirano demonstracije ovdje? Ne pada mi napamet. Ne durimo se, ne ljutimo se. Kažem hajmo sjesti da zajednički riješimo stvari bez obzira na nacionalnu pripadnost. Nemoguće da su  svi Srbi zločinci, a Bošnjaci nevini ili obrnuto.

Jesu li mogli Džaferović i Komšić da Vas pozovu kao ja sad i da Vas pitaju?

Nisam odbio razgovor nikad sa njima. Nikad. Nemam problem s tim, ja sam siguran da svako od njih zna da nema zbog čega da me zovu za Kornjaču, jer su to znali prije 15 godina.

Jesu li pokušali za Vranja?

Nisu me zvali, ali mogli su me pozvati i pitati i da sjednemo i da razgovaramo. Ali je problem što se kod nas sve rješava tako da ljudi potrče da prvo i osnovno kažu u svojim medijima kako su oni zaštitili svoje nacionalne interese. Mnogo su veći problemi. Ne treba da uvodimo svoje narode i zemlje u dodatne probleme. Ako možemo jedan od deset da izbjegnemo. A to dobit ćemo izbore ako pljujemo Vučića to je besmisleno. Niti je jedan narod glup, niti iko više vjeruje u bajke.

Merkel je pohvalila inicijativu Otvoreni Balkan s naglaskom da on treba biti otvoren za druge države. Tri su u njemu, ostale razmišljaju. Je li on otvoren i vjerujete li da će se moći naći zajednički jezik? Ne znamo šta su konkretno nesuglasice jer iz Predsjedništva BiH nam nikad zvanično nije rečeno šta je problem.

Hvala vam što ste jedan detalj primijetili i molim vas da u cjelosti prenesete i pitanje i moj odgovor. Niko vam nije rekao šta je stvarni problem. Niko nigdje ni ne može da vam kaže šta je stvarni problem, osim što će vam reći ‘E čim je Vučić za to, mi smo protiv’. E sad da vidimo sta je problem. Šta mislite da mi recimo uspijemo; Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija. Ne zaboravite Srbija i Albanija nisu razgovarale od 1947. godine sve dok Rama i ja nismo to promijenili. 68 godina. Generacije i generacije, da kažete dvije ili tri. Dakle, kada sve to pogledate, sada radimo na tome da od 1. januara 2023. potpuno otvorene granice. Sad vas pitam šta je problem da napravimo autoput koji bi išao iz Tuzle preko Bijeljine do Beograda? Bez zadržavanja na granici? Da Tuzlaci mogu otići na kafu u Beograd i obrnuto za sat i po?

A isto tako. Moja ideja je bila, evo gradimo do Požege autoput. Ostaje nam još 97 kilometara do granice sa Crnom Gorom i spojit ćemo Dugu poljanu koja između Novog Pazara i Sjenice sa Beogradom. Što ne kažemo spojit ćemo i sa Sarajevom, gradit ćemo od Kotromana do Višegrada. Dajete samo mi objasnite šta je problem? Da ne gubimo kada uzimamo iz Semberije lubenicu ili ulje iz Brčko? Što da nam dođe lubenica koja se pretvorila u vodu jer čeka na granici? Ne vidim problem, ali ljudi moraju imati viziju da vide dalje od izbora iduće godine ili sljedećeg mjeseca, moraju gledati unaprijed 5 ili 10 godina.

Kada smo sprovodili teške reforme 2014., Srbija je bila po nivou plata četvrta u regionu. Po nivou investicija Bog će ga znati koji… imali smo najvišu stopu javnog duga. Danas smo prvi po nivou plata. Prestigli smo Crnu Goru koja nam je bježala za 170 eura i BiH koja nam je bježala 40 eura.

Hrvatski stručnjaci i mediji se ne bi složili s Vašim podacima. Kažu da nisu tačni.

Mi nismo rekli da smo prešli Hrvatsku po glavi stanovnika, već ćemo prvi put do kraja godine stići Hrvatsku po ukupnom nivou BDP-a. Tu nema tajni. Kad sam postao predsjednik, naš BPD je bio 32,9 milijardi, a sada će biti 52 milijarde eura. Ako mi kažete da tu nešto ima da nije tačno recite mi šta.

Kažem Vam šta sam čitao i šta kažu hrvatski ekonomisti.

I Merkel je jučer pohvalila ekonomski rast i čestitala ekonomske uspjehe. I to Evropa zna. Razmislite onda je li dovoljan samo taktički pristup, ili je nerijetko potreban i strateški

Srbija je u posljednje tri godine privukla 61 posto stranih investicija cijelog Zapadnog Balkan. BiH, Sjeverna Makedonija, Albanija, Crna Gora i Priština zajedno 39 posto. Ja ne govorim da su drugi loši, već da smo mi nešto prije četiri, pet godina dobro radili, razmišljajući o budućem vremenu. Svi trebamo da razmišljamo o tome. Svi možemo puno više posebno kada razmišljamo zajedno i kada razmišljamo o cijelom regionu, a ne samo o sebi, jer smo suviše mali.

Prvi korak bio bi da naredite Dodiku da prestane s blokadom institucija BiH.

(Smijeh) Ja o razgovoru, a vi o tome kako da neko nekoga natjera.

Pa kako ćemo išta uraditi kad nam pola države sve blokira?

Kenane, počeli smo da razgovaramo lijepo, da ne ulazimo sad u to šta je starije kokoška ili jaje ili circulus vitiosus (pogrešan krug, op.a.).

(Raport/PRESS)