Utorak, 27.07.2021.

BiH ‘politički raj’ na zemlji – ministar sigurnosti predavao direktoru obavještajne službe i o svemu tome nema nikakva traga. ‘Ta će CIA?!

Subota, 19.06.2021. | Vijesti | Autor

Sjećate li se Alise iz zemlje čudesa?
Eh, pošto nije otputovala za Neum, a nije se ni vakcinisala, kako bi mogla nesmetano preći evropske granice, nit’ joj se daju pare za najskuplji PCR test u Evropi, Alisa je, za ovaj vikend, odlučila da odmari u hladovini vlastitog balkona.

Šta ćeš u hladovini, ako nemaš neki divajs, da listaš portale i lajkaš fotke konama, a i ponekim simpa komšijama po insta i fejsbuku?

Plan je bio upravo takav, ali ono što je čak i Alisu ostavilo u čudu su vijesti koje su bile aktuelne  prethodne hevte.

Ibreti se Alisa, Marinku Čavari, predsjedniku Federacije Bosne i Hercegovine što je prihvatio poziv Republike čudne Srpske da razgovara o budućnosti Bosne i Hercegovine. Prije svega, kako će, pita se Alisa, kad je predsjedniku Čavari mandat istekao još 2018. godine.

Drugo, pa Čavi ne može više razgovarati niti o budućnosti rodne Busovače.

Lista Alison dalje i gleda, kako nema traga boravku direktora Obavještajno -sigurnosne agencije (OSA), Osmana Mehmedagića na nekom univerzitetu u Tuzli. Nema traga boravku, a čovjek ima diplomu. Takvo je to čudo, ravno onom ukazanju gospe u Međugorju. U ovom slučaju benfit bi mogli izvući grad Tuzla i njena turistička zajednica. Ali, povezuje Alisa, dva i dva, pa se sjeti da na istom postojećem univerzitetu, nepostojećih studenata i nevalidnih diploma predaje i ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine.

Bila sam, govori sebi Alisa svugdje, ali ovakav spoj u sigurnosnom sistemu nisam srela. Ministar sigurnosti predavao, direktoru obavještajne službe, i o svemu tome nema nikakva traga. ‘Ta će CIA, kakve su naše službe!?

Lista Ali dalje, pa se pita gdje su vijesti o Bakiru. A, kako bi internet bez Bakira?  Uzeo Bakir olovku i papir i pisao Draganu Čoviću. Nije ni Alisi ništa jasno. Pa Dragan i Bakir sjede u istoj kancelariji. Piše kao Bakir,  neće više s Draganom i HDZ-om ništa samostalno. Nema više u četiri oka. Sad će sve bit javno i transparentno i zvat će i ostale da se uključe u izradu novog izbornog zakona. Ali, ostavit će Bakir i Dragan, ipak, zajednički inventar. Ima toga, nabere se, Mostar, Travnik, HNK, SBK, Vladu Federacije, javna federalna preduzeća, Fadila i Jelku, pet milijardi budžeta,  KCUS, a bogami i respiratore.

Dosta više i Bakira, a i Seka joj na vrh glave i anesteziolozi. Prelazi Alisa dalje preko ekrana, donijela je već i kahvu u taj svoj kvadrat hladovine. Kad, napokon i jedna dobra vijest.

Ministar izbjeglih postao počasni građanin Živinica. Ekskluziva. Baš ono uspjeh. Ali, kako, pita se Alisa, zar počasni građanin ministra izbjeglica ne bi trebao postati tamo gdje su izbjeglice? Zvornik, Prijedor, Višegrad, Foča, Vlasnica, Srebrenica, Bratunac. Zna Alisa i geografiju i demografiju. Zašto baš Živinice? Ah, pa to je to! Ministar sigurno vraća izbjeglice nazad, prema Živinicama.

Odbaci Alisa malo telefon, srkne malo iz fildžana i nastavlja Alisa sama sa sobom, malo umorna od vijesti i lajkanja. 

“Nagledala sam se ja svašta”- veli. 

“Sad mi baš krivo, nisam morala maknut dalje od Bosne i Hercegovine ni ranije. Kakva zemlja čudesa, kakav belaj. Bosna i Hercegovina je politički raj na zemlji.”