Ponedjeljak, 08.03.2021.

Surovo poluostrvo na koje nikad nisu htjeli da šalju ni zarobljenike

Nedjelja, 21.02.2021. | Globus | Autor

Kamčatka se nalazi između Beringovog i Ohotskog mora. U pitanju je poluostrvo dima, pare i vatre dugo 1200 km i široko do 450 km. U hladnoj i zabačenoj zemlji vulkana pružaju se dva planinska niza – srednji i istočni hrbat s više od stotinu vulkana. Ukupno ih je 160, od kojih je 28 aktivnih.

Vulkane Kamčatke UNESCO je uvrstio na svoju listu svjetske prirodne baštine 1996. godine.

Planina Ključevskaja Sopka najviše je mjesto na poluostrvu, i poznato je u svijetu kao jedna od gotovo savršeno oblikovanih aktivnih vulkanskih kupa. Dim nemilice izlazi iz vrha koji je visok gotovo koliko kao Mon Blan (4750 m), a vulkan se može pohvaliti titulom najvišeg na sjevernoj hemisferi, piše portal Pun kufer.

Zajedno sa Kurilskim ostrvima, Kamčatka čini hiperaktivni dio vatrenog prstena, vulkanskog pojasa Tihog okeana. Dovoljno je reći da se na tom potezu nalazi čak deset posto svih aktivnih vulkana na svijetu.

Foto: Shutterstock/Alexander Piragis

Još uvijek se pamti erupcija Stjubelje Sopke, koji je izbacio dovoljno pepela i prašine da se pokrije zemlja veličine Japana, a grad Petropavlovsk Kamčatski, udaljen stotinu kilometara, tada je ostao u mrklom mraku. Sam grad smješten je na visoravni, sa koje se teško može vidjeti horizont jer je okružena planinama i vulkanima.

Na grubom i zabačenom istočnosibirskom poluostrvu zemljotresi nisu rijetkost. U poslednjih 200 godina bilo ih je oko 150, a onaj koji je protresao Kamčatku 1952. godine bio je jedan od najjačih ikada zabilježenih – čak 8,4 stepeni Rihterove skale.

Foto. Shutterstock/Giuseppe_D'Amico

Dolina gejzira je još jedan od fascinantnih dijelova poluostrva. Otkrivena je relativno skoro, tek 1941. godine i jedno je od najvećih otkrića 20. vijeka. Nalazi se u blizini aktivne Kronotskaje Sopke. Tamo je oko 40 veličanstvenih gejzira i nešto više termalnih izvora, a do njih se dolazi helikopterom.

Stijene u dolini poprimaju razne boje, od ljubičaste do crvenkaste, zbog minerala koje oslobađaju gejziri. Najveći od njih zove se Vejkon, a izbacuje vodu i do 49 metara uvis na svaka četiri minuta.

Rezervat prekrivaju močvarne tundre, mahovine, lišajevi i šume breze u kojima se vrzmaju ogromni mrki medvjedi, sibirski mufloni, kune i lisice, kao i arktičke vjeverice. Mnogi stanovnici Kamčatke žive od prodaje lososa i krzna kune.

Prvobitni stanovnici Kamčatke, Korjaci i Čukči, gotovo su nestali još u 18. vijeku zbog napada carevih Kozaka, ali danas neki od njihovih potomaka i dalje žive na poluostrvu.

Rusima Kamčatka nikada nije bila pretjerano draga zbog zabačenosti i surovih uslova. Za razliku od Sibira, u koji su se slali zločinci, u Kamčatku Rusi nisu slali zatvorenike – navodno jer niko tamo ne bi htio da ih čuva.